za očuvanje suverene Hrvatske države izborene u domovinskom ratu, protiv rasprodaje domovine, protiv ulaska u Zapadni balkan, Europsku uniju i NATO

Samostalna i suverena država
Samostalna i suverena država jedini je okvir koji Hrvatima može osigurati slobodu, kulturni napredak i materijalno blagostanje. Pobjedom u Domovinskom ratu hrvatski je narod stekao pravo da upravlja i gospodari zemljom za koju ga vežu ljubav, uljudba i povijesno iskustvo.
Hrvatska zemlja
Hrvatska zemlja, otoci, šume, rijeke, jezera i druga prirodna bogatstva moraju biti u vlasništvu hrvatskih građana i hrvatske države. Stranci ne mogu biti vlasnici hrvatskih prirodnih bogatstava.
Hrvatska vojska
Samostalna i suverena država jedini je okvir koji Hrvatima može osigurati slobodu, kulturni napredak i materijalno blagostanje. Pobjedom u Domovinskom ratu hrvatski je narod stekao pravo da upravlja i gospodari zemljom za koju ga vežu ljubav, uljudba i povijesno iskustvo.
donacije
 
 
JEDINO HRVATSKA se u poptunosti financira od članskih doprinosa i donacija.
 
Stoga je svaka Vaša pomoć dobrodošla!

Postanite dio tima

milovan


banjamin


damir


marjan


slaven


Posjetite linkove

amac

anteg

hkv

tompson

youtube

Izravno

HR Svijet

http://europskaunija.yolasite.com

carl bildt with us secretary of state clintonProšli su izbori. Slavili smo Božić. Stigla je i još jedna, nova godina. Primakao se Referendum. To je posve nešto novo. Odlučujemo o ulazku u Europsku uniu, a trebali bismo glasovati u sjevernokorejskom ambientu, gdje sve moguće vrhuške svjetuju baš tako, jednoumno. Argumentovano, kako kaže Budimir Lončar, čovjek neobično inspirisan sopstvenim dostignućima, ma što to značilo, kao i postignućima RH na putu prema EU.

eunoAko je ponekad i bilo dileme, ikakve, neke malecne. Nestade je. S razpisivanjem Referenduma, za ili protiv ulazka RH u EU, odpočeše otvoreno i ''bez uvijanja'', kako to govorahu nekad, unutar SFRJ. Tko je god živio u SRH i u RH, nekad i danas, dileme nema: situacia nikad nie bila toliko slična. Nevjerovatno, jednopartijašenje i današnje ''višestranačje'', daju podpuno istu atmosferu, ozračje pritiska, totalitarne sviesti koja nam dirigira i propisuje i prieti, sveudilj razglašavajući i slaveći ''demokraciu'', a u stvarnosti rugajući se sama sebi. A najviše, naravno, nama. Pardon, vama. Njima? Svima. Nama i drugima.

ivojosipPo riečima predsjednika Josipovića, od kojih su već mnoge zagrebale po koricama novokomponiranih poviesnih razmišljanja, gdje god ta bila objavljena ili slavljena a čega ne nedostaje, jer poltronstvo je u naših medija i obsluživačke mašinerie medijske itekako razvieno, ''Hrvatska je približavanjem EU-u postala bolja i kvalitetnia država i bolje i kvalitetnie družtvo''. Tako oštroumno. Naime, nema tu ni slova o vanjskom dugu, nezaposlenosti, standardu, brojnim drugim brojevima koji o spomenutoj kvaliteti govore nešto diametralno suprotno.

slavko-linicCirkus je već odavno počeo, manipulacia još s prvim danom. Stigla je talibanizacia Hrvatske. Onaj prosječan Hrvat čim vidi i čuje za Slavka Linića kao ministra financia, ili Radimira Čačića u gospodarstvu, misli da je posriedi neka greška. Ili barem, da je u pitanju karneval.

ljubojurcicProf.dr. Ljubo Jurčić i prof.dr. Slavko Kulić ugledni su ekonomisti, analitičari, znanstvenici. Ljudi koji razumiju hrvatsku stvarnost i realnost, kako gospodarsku tako i političku. Na žalost, ni predhodna ni nastupajuća vlast, nema za njih mjesta u svojim ekspertnim timovima i planovima. U ostalom, Jurčić je – na žalost – izgubio svojedobno utrku za predsjedničkog kandidata SDP-a, protiv skladatelja suvremene glazbe i stručnjaka za zatvorsku problematiku, prof. dr. Ive Josipovića, aktualnog predsjednika RH i nasljednika jednog drugog pravnika, čuvenog promicatelja transkontinentalne ekonomske ekspanzije RH, prema Libiji, Mongoliji, Kazahstanu, i ostalim oazama moderne industrije i tehnologije te drugih stožernih točaka skladnog gospodarskog razvoja u kontekstu 'neizbježne' globalizacije.

footKaljuža u koju tone već godinama tzv. hrvatsko novinarstvo dobila je, predvidivo, novi uzmah. Ne samo da je osnovna karakteristika stalno doticanje dna; već poduže to traje pa se pretočilo u pomicanje dna. Teško da išta drugo i postoji osim tabloidne discipline, koja kao da nalaže svesrdno kopanje i neumorno prekopavanje po glibu i smetlištima. Događa se to, međutim, sa svrhom i po nalogu. Trenutno smo svjedoci razbuktalog crvenila, te dodvoravanja podobnim političkim opcijama kakvih se ne bi postidila niti najveća pera podaničkog spisateljstva, kakvima pisana povijest suvremena ali i bliža a i dalje, obiluju. Nomina sunt odiosa, zato nećemo pojedinačno i partikularno, već ćemo općenito i generalno. Naravno. Stvar je toliko očigledna a primjeri sežu u nedogled.

eurozonaOdavno je već jasno, projekt ulaska RH u EU projekt je njezinog zatiranja. Kad već nije išlo oružjem, onda će ići 'mekom silom'. Još od pobjedonosnih devedesetih, očevidno je kako hrvatsko petokolonaštvo, tradicionalno umreženo i razprošireno, a istodobno i čvrsto ukorjenjeno, unutar svih pora stoljećima porobljavanog i pljačkanog naroda, treba samo nešto vremena kako bi se regrupiralo, pa krenulo u svoj osvetnički pohod spram državotvornih 'opcija', kako se to moderno, čak i u suvremenom  političkom žargonu, voli reći. Termin, uz 'brand', zasigurno jedan od najpopularnijih anglohrvatskih raskošnih termina, 'opcija' je tako elastična, tako fleksibilna, tako... prikladna. Čak, skoro za sve, osim za sam ulazak u EU. Taj nije nikad bio 'opcija', jer kako svi znamo, ''nema alternative''. Kad su je kmetovi imali?

barrosoPedesetpet tisuća birokrata stanuje u Bruxellesu, radeći za EU. Posve sigurno, njihov bi se broj povećao s ulaskom RH u EU. Bi li se ulaskom u EU kvaliteta života prosječnog Hrvata povećala, ili se neće povećati niti zrno? Teško je obećati a ne povećati plaće i mirovine, veću kupovnu moć ili standard, kao i dati ostale pozitivne odgovore na neka neizbježna pitanja. Stoga nitko ništa ni ne obećava, već će sve biti ''na nama'', kažu. Tih 55 tisuća, međutim, odlično su plaćeni, što i predstavlja, naravno, razlog njihovog zaposlenja u tom gradu, a van matičnih država.

S druge strane, većina stanovništva u pridruženim zemljama EU-a izrazito su nezadovoljni s EU-om. Osobito u Grčkoj. EU je mobilizirana nakon što je grčki premier Ανδρέας Γ. Παπανδρέου najavio referendum. Ελλάς, Grčka je zemlja ponosna, ali je nesumnjivo i uzrokom podatku što je ''u posljednjem izvješću o napretku Europska komisija u potpunosti izostavila pridjev makedonski, i u pogledu jezika i u pogledu naroda i u pogledu državnih institucija''. Grci bi, naime, i Grčku i Makedoniju; oni bi i ovce i novce, i to je legitimno, ako već nije legalno. Zašto Grci misle da se Makedonija ne može zvati imenom jedne od njihovih pokrajina?

Spomenuo je nedavno jedan od naših (ne)poznatih novinara, kako posve sigurno ''financijski interesi određuju međunarodnu politiku''. Jasno je to i našem političaru, jer gotovo svakom od naših, trenutno raspuštenih, parlamentaraca sline cure pri spomenu ''povlačenja novca'' iz EUropskih fondova i sličnih đakonija s EUropske trpeze, iste te koja financira 55000 raznoraznih činovnika i stručnjaka. Nešto su ozbiljniji pri navođenju tih jakih argumenata za ulazak u EUdorado, poput ''prilike za bolji život za svakoga'' (naravno, povrh onih 55 tisuća uhljebljenih činovnika), ili ''pristupa tržištu od pola miliarde ljudi'', tog nevjerovatno snažnog argumenta, pogotovo nekom nezaposlenom Hrvatu.

Te i slične sjajne pošalice čujemo i u recentnoj, maloumnoj propagandnoj kampanji, rasproširenoj po svim hrvatskim medijima. Svatko s ponešto uma, malo više ili već i vrlo malo kognitivnih sposobnosti, zna ili kuži kako sva ta kampanja prilično košta. Stoje novaca i uhljebljeni lakeji, i reklamne medijske trice i kučine. A pogotovo taj bolji, EUropski standard, koji u RH tek treba pristići, kad se uđe u EU, iako je EU očigledno već odavno ušla u RH. Ne samo putem medija već i bankama, preko uglednih poslovnih poduzeća, državnih lobia a pogotovo raznih 'nevladinih' organizacija. Očito, EU je investirala i ulaže i dalje prilične svote novaca, ne bi li privolila Hrvate, onako karakteristično demokratski i nepristrano, glasovati za ulazak u EU. A gdje se ulaže puno novca, tu leže i financijski interesi, ustvrdili bismo, prilično očevidno.

Rekoše mnogi pametni, a i maloumnima je bistro: kad se ulaže puno novca u reklamu, očekuje se i puno novca... u džepovima, za uzvrat. Čisto bi nevjerovatna bila situacija u kojoj bi spomenuti ''financijski interesi'', koji ''određuju međunarodnu politiku'', bili identični – altruizmu. Zvuči li altruistički ''prilika za bolji život za svakoga'', ili ''pristup tržištu od 500m ljudi''? Meni osobno ni najmanje. Iskreno, radi se o ponudi bez pokrića – pitajte Grke. Ali i ne samo njih.

Sva ta medijska i politička halabuka ima jedan te isti cilj, a taj je omogućiti posljedicu koja će se ostvariti po ulasku RH u EU: olakšano oplođivanje novca uloženog u RH, uz njezino potpuno i bespovratno gospodarsko potčinjavanje, a ljepota postignuća najviše i najjasnije će se očitovati u absolutnoj nemogućnosti otpora, što će garantirati postignuto političko podvrgavanje, unisono i u skladu s gospodarskim podjarmljivanjem. Pitajte Grke, oni bi možda znali nešto o tome...

Παπανδρέου je najavio referendum kao ''najviši oblik demokracie'', čime je izazvao bijes 'Eurokrata' širom i diljem EU-a. Zaista čudno, recimo, ona poznata švicarska demokracija počiva na učestalim referendumima, i ta činjenica koincidira sa švicarskom neovisnošću, nepripadnošću EU-u, te kvalitetom života i visokim standardom, kao i ravnopravnim kantonalnim ustrojem.  Eurozona je, s druge strane, višestruko međuzavisna i komplicirana tvorevina, baš kao i čitava EU, kojom vladaju EK i ugledni Eurokrati, ustobočeni nad multinacionalnom birokratskom platformom, odnosno svojom aparaturom, zavidno plaćenom osobito u ovim turbulentnim, tzv. 'kriznim' vremenima.

Perspektiva za RH, i prosječnog građanina RH, po ulasku u EU? U najboljem slučaju, ''prilika za pristup sredstvima iz EUropskih fondova'', koji zapravo znače novac uložen u Hrvatsku, tobože bespovratno. Dosadašnje iskustvo s novcem uloženim u RH? Strani interesi, koji određuju politiku prema RH, kao i – još više – politiku RH prema 'van', obilno naplaćuju svoje prisustvo, svoje usluge, svoj 'altruizam'. Baš kao što vam naplate, kako reče dobri novinar Bilić, i sam ulazak kroz vrata neke banke.

Dokaz? Činjenice, kao i obično. EU je, recimo, detektirala veliki napredak u RH, u posljednjoj dekadi. Hrvati su detektirali – ogromne gubitke. I to baš tijekom ''približavanja'' EU-u. Ne samo one za koje je odgovorna stranka na vlasti, jer zaista, samo maloumni bi mogli povjerovati kako sve ostale parlamentarne stranke nemaju udjela u općem tijeku stvari, odnosno ''procesima u društvu'', koje je determinirala, organizirala, i naplaćivala, cjelokupna hrvatska politika, odnosno svi njezini akteri. Čast izuzetcima, ako bi ih bilo.

Taj referendum, pa bio švicarski, grčki ili hrvatski, zaista i jest ''najviši oblik demokracije''. To vjerovatno objašnjava i njihovu brojnost u Hrvatskoj, baš kao i u Grčkoj, a i zašto ih u Švicarskoj ima – ponešto više. Želimo li stvarnu demokraciju, hic Rhodus hic salta. Hic Croatia est. Stoga, jedini način borbe za hrvatsku demokraciju nalazi se u samostalnoj, demokratskoj Hrvatskoj, a van EU-a. EUropske banke, multinacionalne korporacije, lobističke organizacije, u Hrvatskoj imaju svoje interese, ali ti nipošto i nikako nisu i neće biti – hrvatski. Njihove investicije u Hrvatsku, kad bi RH ušla u EU, kao i danas, imaju za cilj zaradu, a ne rješenje problema hrvatskih birača, pogotovo ne održavanje hrvatske neovisnosti i suverenosti. Naprotiv, svim EUropskim investitorima draža bi bila jedna velika, ujedinjena, regija, za što postoje mnogobrojni čvrsti dokazi, i to već odavno i kontinuirano.

 

Slaven Šuba 

angela merkelPredsjednik Središnje europske banke Jean-Claude Trichet odbacio je ideju prema kojoj dužnička kriza ugrožava euro. Insistirao je na potrebi da svi Europljani budu krajnje oprezni u pogledu javnih financija.

''Bolje štititi i spriječiti nego liječiti. Važno je pozorno pratiti proračunske politike'', naglasio je nakon sastanka ministara financija G20 u Parizu.

Zaista, Trichet je u pravu. Kad bi samo 'dužnička kriza' ugrožavala euro, bio bi to ne znak nego potvrda kako je euro već odavno zreo za otpis, baš onako kako to drže i smatraju mnogi EUrobovi, diljem kontinenta. Ali naravno, euro je nešto puno, puno žilavije. Biljka je to ukorjenjena u nečemu mnogo snažnijem od 'dužničke krize', drvo je to prosperiteta i sreće za njegove stvoritelje i štovatelje, upravo te koima je važno 'pozorno pratiti proračunske politike'. Pa, jesu li ih pratili, recimo, u slučaju Grčke? Naravno da jesu. Jesu li ih promatrali, na primjer, u mnogim drugim i sličnim slučajevima? Jasno, pa to im je posao i profesionalna dužnost, jer preko toga eura se dodjeljuju krediti te ubiru dugovi. Zarađuje novac. A stječe i mnogo toga drugog.

No, laž, lakomost i lakovjernost bolesti su ljudskog roda oduviek, od pamtivijeka. Pa tako i hrvatskog naroda, od davnine. Kako vjerovati EU-u u poštene namjere prema RH-u, kad govori jednim posebnim jezikom, Hrvatima poznatim još odavno,  još iz Šume Striborove? Kaže EU, RH je postigla ''silan napredak'', ovih posljednjih godina približavanja EU-u, odnosno primicanja, prenemaganja, prilagođavanja, mrcvarenja. Tko je najbolje živio i zarađivao u čitavom tom procesu? Pa upravo promicatelji EU-a, domaći i strani. Ti bezbrojni lakeji, mešetari, agenti, emisari, plaćenici. U čemu je napredak RH-a, države koja se guši u nelikvidnosti, s višestruko uvećanim vanjskim dugom, povećanim deficitom, rastućom nezaposlenošću? Uz smanjene proizvodne kapacitete, umanjenu kupovnu moć, slabe plaće i općenito bezperspektivnu atmosferu i osjećaj besmisla koji prati taj 'silni' gospodarski razvoj, odnosno stagnaciju?

EU kaže, i ''bez da trepne'' laže, kako je RH postigla silan napredak, posebno u sferi pravosuđa i tržišne utakmice. Kad bi bilo napredka, ne bi bilo ni Đakovštine, ni mnogih drugih događaja, pardon, evenata.

La-la-la. Laž, lakomost, lakovjernost. Uz već uvedeno gospodarsko EUropstvo, prirodno se kalemi i političko, jer ''nema jednog bez drugog''. Osim međunarodnog, tobože nepristranog, haškog tribunala i briselske političke mašinerije s kojom više nitko normalan nije u Europi sretan već odavno, posebno za Hrvatsku su izmišljene specialne metode.

Još od nemuštog angažmana devedesetih, čija je logična konsekvenca haški Tribunal, povlači se teza poduprta i po nekim saborskim zastupnicima, o ''agresiji RH-a na BiH'', ili ''diobi Bosne''. Tom maloumnom političkom konstruktu, kojemu je presuda daytonska podjela BiH izvršena po volji 'međunarodne zajednice', a kojom je sankcionirana srpska pobjeda u ratu u BiH, ne treba poseban komentar. Čim ga izreknu, ti ljudi si presude. Zrelo i politički.

S druge strane, talijanski ministar vanjskih poslova Franco Frattini je nedavno izrekao kako ''Italija podupire ubrzano približavanje Srbije EU-u''. Frattiniev britanski ekvivalent William Hague je, međutim, još u rujnu rekao kako je ''euro zgrada u plamenu iz koje nema izlaska''.

Sve počinje s terminološkim nasiljem i prigodnim ''regionalnim'' povezivanjem. Pogotovo kad se i to događa nasilno, odnosno bez mandata osiguranog nekim oblikom prave, a ne lažne demokracije, kao na primjer u švicarskom modelu. ''Zapadni Balkan'', de facto može biti, kulturološki, te povjesno i geografski gledajući samo i ništa drugo nego Srbija, jer se ta nalazi zapadno od Balkana, bugarske planine. Jugosfera? I previše prozračno i providno. Kada pak EU govori o potrebi povezivanja Jugoistočne Europe, treba reći kako svaki takav proces ne ide bez Grčke, koja je već desetljećima imala priliku povezati se s Albaniom, Makedoniom, Bugarskom, Turskom. Toliko o tome.

Zašto Frattini ne govori, recimo, o Isključivom Gospodarskom Pojasu na Jadranu? Zašto domaća politika izbjegava to pitanje na više nego problematičan, bizaran način. Goruće pitanje ostaje bez razmatranja već godinama, dok smo dočekali maloumnu reklamnu medijsku kampanju o EU-u, pri kojoj nas se bombardira besmislenim odgovorima na nepostojeća pitanja.

U takvoj situacii i takvom 'okruženju', zar može biti čudno što smo samo dio i djelić, prepušten na milost i nemilost, svjetskom financijskom inženjeringu, bankama koje štite korporacijske megaprofite potpomognute odlično plaćenim političarima, pri izgradbi globalne financijske mreže koju uspješno mogu izbjeći samo pametni i odlučni, poput Švicarske, Norveške, Australie. Postoji izlaz iz svake mreže, pa i one globalizacijske, kao i one subordinirane, EUropske.

To je i zadatak buduće hrvatske politike, i obveza svakog političara koji uđe u Hrvatski državni sabor: borba za Hrvatsku, a ne za EU. Jedino za Hrvatsku, ne za regiju ili bilo kakav inozemni diktat. Jer u RH-u nije postignut nikakav napredak u kvaliteti života kroz tu čitavu dekadu međunarodnog mrcvarenja Hrvatske. Jedini koji su profitirali od procesa strane su banke i trgovački lanci, strani menadžeri i ostali stranci. Uz domaće uvoznike, političare i plaćenike, jasno.

Hrvatima, naravno, ostaje jedino ''pristup tržištu od pola miliarde ljudi'' ili ''prilika za bolji život za svakoga''. Uz ostale maloumne odgovore na maloumna pitanja, i nastavak vrijeđanja inteligencije 'prosječnog Hrvata'. Hoće li se to nastaviti i nakon predstojećih izbora, ovisi (i) o svakome od nas.

 

Slaven Šuba 

Postanite član

Ako ne želite pasivno promatrati kako poslušnici na vlasti našu Hrvatsku rasprodaju strancima i kako korak po korak ruše politički i gospodarski suverenitet hrvatskog naroda, onda

NAM SE PRIDRUŽITE

Copyright © - Jedino Hrvatska - Klanječka 60, Zagreb 10000 - Hrvatska

Please publish modules in offcanvas position.