za očuvanje suverene Hrvatske države izborene u domovinskom ratu, protiv rasprodaje domovine, protiv ulaska u Zapadni balkan, Europsku uniju i NATO

Samostalna i suverena država
Samostalna i suverena država jedini je okvir koji Hrvatima može osigurati slobodu, kulturni napredak i materijalno blagostanje. Pobjedom u Domovinskom ratu hrvatski je narod stekao pravo da upravlja i gospodari zemljom za koju ga vežu ljubav, uljudba i povijesno iskustvo.
Hrvatska zemlja
Hrvatska zemlja, otoci, šume, rijeke, jezera i druga prirodna bogatstva moraju biti u vlasništvu hrvatskih građana i hrvatske države. Stranci ne mogu biti vlasnici hrvatskih prirodnih bogatstava.
Hrvatska vojska
Samostalna i suverena država jedini je okvir koji Hrvatima može osigurati slobodu, kulturni napredak i materijalno blagostanje. Pobjedom u Domovinskom ratu hrvatski je narod stekao pravo da upravlja i gospodari zemljom za koju ga vežu ljubav, uljudba i povijesno iskustvo.
donacije
 
 
JEDINO HRVATSKA se u poptunosti financira od članskih doprinosa i donacija.
 
Stoga je svaka Vaša pomoć dobrodošla!

Postanite dio tima

milovan


banjamin


damir


marjan


slaven


Posjetite linkove

amac

anteg

hkv

tompson

youtube

Izravno

HR Svijet

http://europskaunija.yolasite.com

duoNa premiera Milanovića zaista više ne treba trošiti rieči. Sve što taj čovjek, odgovoran za ovu zemlju, izjavljuje, već neko i to duže vrieme, nespretno je i nesretno, uglavnom besmisleno i beznačajno. U principu. Ali, kad bi samo na tome ostalo! Osim što tetoši čuveni duet Čačić-Linić, uz raskošnu ministarsku lepezu ljudi bez rješenja ni ideje, sad mu je palo na pamet kako 'ova vlada' mora izkoristiti svaki mogući resurs. Naravno, onaj koji nie sama pribavila niti joj ga je itko ikad dao na razpolaganje.

citatdana_05Tako to ide, u svietu cirkularnih transakcia. Svega što kruži, da bi se vratilo tamo gdje treba. Novac, to se kružeći oplodi. I naraste dodajući si vriednost. Dodajući njima, to jest. Vriednost, odnosno što već treba. Položaj, utjecaj, nekretninu ili investiciu? Sve to sliedi iz činjenice da je novac tamo. Onda je tamo dobro.

Španjolske banke dobivaju 30b eura, ovih dana. Odnosno, 30 miliardi, prevedeno s anglohrvatskog. Čovjek bi se morao zapitati zašto... Zašto li je velika Španjolska u krizi? Zašto su španjolske banke, opet u krizi. I, kako će Španjolska, koja je nekom čudnom igrom slučaja, ili slučajem igre, dospjela u takozvanu krizu, izaći iz krize? Evo, reći će netko, pa banke upravo izlaze iz te proklete, dosadne, sveeuropske i sveprisutne krize. Do koje je došlo, nekom igrom slučaja, ali zašto? Zašto u Europi dolazi do kriza, i zašto se spašavaju te nestašne, krhke, a tako ozbiljne, banke?

chrysler_vEto, i to je odradjeno. Hrvatski papir svašta može progutati, ali tek, te hrvatske, uši? Nema toga što one ne mogu slušati, ili barem čuti. Naravno, radi se o našim, domaćim, ipak demokratskim ušima, ili bar papiru. Taj sigurno šuti i trpi. Recimo, svaki put kad (prvi) podpredsjednik vlade Čačić nešto kaže. Ministar gospodarstva je u listopadu 2009-e kažnjen s 500 kuna jer je stranački automobil parkirao na Markovom trgu na zabranjenom mjestu i, navodno bahato, odbio ga maknuti.

OmblaAko je car gol, premier je razodkriven. Plan 21 bio je fikcia – iako ne-znanstvena – baš kao i poslovični fikus bivšeg predsjednika Mesića, koji je Hrvatskoj napravio više štete nego sve bivše vlade zajedno. A to nie bilo lako. Zato se premier latio usluga raznih znalaca politike i inih družtveno-političkih disciplina. Tu izkaču i odlikuju se nekolicina ministara, a osobito titularni podpredsjednik, prvi medju drugima, onim ostalima. Iako nikom nie jasno zašto su potrebni – u tolikom broju i po kojem ključu – ima ih. Dovoljno da državu stoje, više nego što bi koštalo da ih ima – manje. Ili nitko. No, država zakrčena funkciama i jednako besmislenim titulama težko da može funkcionirati, ali je zato pravi mali birokratski raj. Za birače, kao što svi na svojim plećima osjećamo, to se sve više pretvara u – pakao. Uostalom, raja na zemlji sigurno nema. Ali pakla, to je već gotovo sigurno, itekako ima. Pitanje je samo, možemo li, onako znanstveno, odrediti koliko i gdje.

turtlePovodom Svjetskog dana kornjača 27. je svibnja u zagrebačkom Zoološkom vrtu održan 'edukativni program'. Dan ranie, na udaljeno je Lastovo stupio dr. Ivo II i oduševljeno izgovorio: ''Nakon 20 godina jedino što nie ostvareno je gospodarski razvoj otoka''. Samo to? Od 2004-e godine navodno je RH uspjela odrediti, što su odradili ljudi zaduženi za taj urgentni problem, nekih 12% granica pomorskog dobra. Tempom kojim su krenuli, malo će nas dočekati 100%. Uostalom, nemamo ni taj Gospodarski pojas pa nikom ništa. Ne možemo niti cestovno iz Hrvatske u Hrvatsku, naravno radi se o Dubrovniku, bez ponižavajućeg čekanja, dvostrukog zaustavljanja na 'granici'. Ponudjena su rješenja hipokritski besmislena i nesvrhovita. Naše granice i dalje su nedefinirane, nejasne, maglovite. Ali i kornjače su dočekale svoj trenutak, svoj program, svoj Svjetski dan. Valjda će se i Lastovo gospodarski razviti, zajedno s hrvatskim pomorskim dobrom i cestovnom mrežom.

josipovi i trbuhU burnom tjednu u kojemu se u RH, kao i obično, ništa značajno ne dogadja, ali se dozlaboga puno priča i piše, istakao se (ponovno) predsjednik. On je uztvrdio, karakteristično pozitivan plus, kako je pred dvadesetak godina Hrvatska odaslala svietu poruku kako ''jedna mala zemlja, iako egzistencialno ugrožena i razorena, može biti uspješna''. Šteta, dr. Ivo II propustio je zaokružiti i poantirati svoju misao nekom prigodnom suvremenom porukom, koja bi odgovarala ovom uzbudljivom protegnutom trenutku, dok iščekujemo slavni ulazak i pridruživanje, a dućani za otkup plemenitih kovina niču kao gljive iza kiše. Recimo, porukom kako je danas Hrvatska i nadalje mala zemlja, egzistencialno i dalje ugrožena iako obnovljena, ali sve više neuspješna. Zašto čekati dvadeset godina, mogao je to već i danas reći. Naravno, onda bi mogao odmah dati ostavku, ali to u RH ne postoji, kao ozbiljna mogućnost, odnosno ''opcia''. Bilo bi to previše demokratski, čak i preodgovorno. Čemu to u Hrvatskoj?

boina vlastU Hrvatskom se, nekad Državnom, Saboru svašta da čuti. Ne odnedavno, ne od jučer. Ima tu svega, od istine do bedastoća. I kako priliči i kako ne. Ali to je život, to je svakodnevica.

Naša su svakodnevica, recimo, i banke. Ne daju baš svakom kruha, niti s poljoprivredom imaju baš i neke prevelike veze, još manje s prehranom. Barem u Hrvata. Ministar agrikulture Jakovina, recimo, već pola godine kad god se pojavi na dalekovidnicama govori o težkim novcima iz EUropskih fondova. Bez da i natukne što je dosad poduzeo kako bi to imalo neke veze sa svakodnevicom. Ili bar budućnošću, jer i ta je neizbježna. Za razliku od novaca iz fondova, koje se da izgubiti. Ali, banke i tog čovjeka vesele, valjda. (Ta ipak su ''naše'', od prilike kao i sve ostalo u RH, pa tako i u Istri.) Slučajno, čusmo tako neki dan i neumornog, istarskog, supraelokventnog zastupnika Kajina. Izreče on jednu od onih kratkih mudrosti koje dugo ostaju u sjećanju: ''Ne bi bilo dobro da bankama nie dobro, jer bi onda svima nama bilo još gore''.

Osim što je to savršeno netočno, pa i nedokazivo, gotovo tautološki, premda je karakteristično za retoriku kakva odavno prevladava u Hrvatskom Saboru, nekad državnom – zaista je već i uvredljivo takvo što slušati.

ferenak pusi i aiNostalgia za idiličnim socialističkim rajem na zemlji počiva na empiričkoj iluzii o obćoj sigurnosti i nekakvoj koliko kolektivnoj toliko individualnoj kvaliteti života, unatoč nepriateljskom okruženju agresivnog kapitalizma ili pak problematičnog varšavskog bloka. Nepriatelji po tadašnjim doktrinama nikad i nigdje nisu mirovali, već su neumorno vrebali ne prezajući niti od sofisticiranih tehnika i tehnologia ne bi li se infiltrirali i naudili nezaustavljivom pohodu samoupravnog socializma, ka svietloj i cvjetnoj budućnosti. Nakon što je Tito završio u Kući cvieća, stvari su ipak poprimile ponešto drukčie obrise i mirise, a 'država' kakvom se smatrala SFRJ počela je sve više truliti. Iznutra.

slavkoratkoU Hrvatskoj, situacia je ozbiljna. Štoviše, u Hrvatskoj je situacia dramatična. Zapravo, ona je katastrofalna, iako se o tome tako ne govori. U Hrvatskoj se o mnogo čemu, što vapi za diskusiom, jednostavno šuti i prešučuje. Ali to nipošto ne znači da se ne govori. Tamo gdje bi se trebalo ozbiljno, ako već ne dramatično, govoriti o bezizglednoj situacii. Ta, naravno, nije bezizlazna, več je bezizgledna s vladajučom garniturom, politikom, orientaciom, besmislom.

Postanite član

Ako ne želite pasivno promatrati kako poslušnici na vlasti našu Hrvatsku rasprodaju strancima i kako korak po korak ruše politički i gospodarski suverenitet hrvatskog naroda, onda

NAM SE PRIDRUŽITE

Copyright © - Jedino Hrvatska - Klanječka 60, Zagreb 10000 - Hrvatska

Please publish modules in offcanvas position.