za očuvanje suverene Hrvatske države izborene u domovinskom ratu, protiv rasprodaje domovine, protiv ulaska u Zapadni balkan, Europsku uniju i NATO

Samostalna i suverena država
Samostalna i suverena država jedini je okvir koji Hrvatima može osigurati slobodu, kulturni napredak i materijalno blagostanje. Pobjedom u Domovinskom ratu hrvatski je narod stekao pravo da upravlja i gospodari zemljom za koju ga vežu ljubav, uljudba i povijesno iskustvo.
Hrvatska zemlja
Hrvatska zemlja, otoci, šume, rijeke, jezera i druga prirodna bogatstva moraju biti u vlasništvu hrvatskih građana i hrvatske države. Stranci ne mogu biti vlasnici hrvatskih prirodnih bogatstava.
Hrvatska vojska
Samostalna i suverena država jedini je okvir koji Hrvatima može osigurati slobodu, kulturni napredak i materijalno blagostanje. Pobjedom u Domovinskom ratu hrvatski je narod stekao pravo da upravlja i gospodari zemljom za koju ga vežu ljubav, uljudba i povijesno iskustvo.
donacije
 
 
JEDINO HRVATSKA se u poptunosti financira od članskih doprinosa i donacija.
 
Stoga je svaka Vaša pomoć dobrodošla!

Postanite dio tima

milovan


banjamin


damir


marjan


slaven


Posjetite linkove

amac

anteg

hkv

tompson

youtube

Izravno

HR Svijet

http://europskaunija.yolasite.com

dr Slaven Šuba: Sjevernokorejska demokracija

 

Sjevernokorejska demokracijaSaga o troprstoj hobotnici se nastavlja, svojevrstan hommage geniju jednog Kafke, ali i mnogih drugih koji su poklekli pred Zlom, da bi mu presudili, moralnom čistotom i intelektualnom superiornošću, unatoč nemoći pred skučenom logikom labirinta s fundamentalnim deficitom, uperenog protiv pojedinca i protiv Života. U istom trenutku, ili snagom poruke, post mortem, posthumno, za sva vremena.

 

Istinom, naravno, koliko god ta transcendirala mučnu, medijskim bajkama i hajkama hranjenu prizemnu glupost i bijedu bezizlazne svakodnevice. Bilo kad i bilo gdje, ali osobito baš sada i posebno kod nas. Što bi drugo bilo relevantno i aktualno, valjda ne mučna piskaranja ili pak nemušta šutnja režimskih opsluživača i služinčadi svakoga soja?

Iritantne parlamentarne tirade, sve češće i redovno su ad hominem, obavezno i neizbježno su na razini ulice, šovinizma, košmara. U zaglupljujoćoj zbilji, ministri obloga lika zabavljaju se ''radeći svoj posao'' na račun izgladnjelih statista u političkom teatru Snova: što god uradili i kako god (ne) napravili, staž i plaća tih eksperata-za-ništa(pametno) teku, na račun cjelokupne države u šoku. Za dobro trabanata i trbuhozboraca čas unisono aktiviranih, kao na stadionu, čas utonulih u grobnu šutnju s prešućivanjem svega što treba, od Hipokratove zakletve do vrišteće, svježe vijesti – sve preko iščezle, odlutale savjesti.

Reče netko mudar, iznad nas je nebo a ispod je zemlja; sve ostalo su procedure. Jasno, tu nedostaje sadržaj. Jer i procedure bi ga trebale imati, a kada ga i ako nemaju, čitav je sadržaj van procedura. Gdje je danas taj naš sadržaj? Besmislene, iritantne procedure, besmisleno dizanje ruku umočenih u tko zna što i što sve ne, smrtonosna sjevernokorejska demokracija obučena u ruho zapadnih, naprednih, proaktivnih, retardiranih: procedura, procesa, programa, metoda bez sadržaja i s visokim postotcima oktanske gluposti, zaodjenute u vlastiti interes, iza neprobojnog stakla korumpiranosti do srži.

Procedure služe nepotizmu u državi koja možda nije Danska, ali polako truli, i zaudara od glave, preko cijelog isključivog gospodarskog pojasa, ali i mnogo šire i puno dalje, u nepregledna prostranstva komunističkog univerzuma, gdje se stapaju dvije Einsteinove istine o beskonačnosti.

Liberalna demokracija

Reče nedavno jedan Danac kako izgleda ''u Hrvatskoj životinje jako dobro žive''. Čopori pasa koji defiliraju ulicama metropole kao i svih seosko-gradskih čvorišta nesumnjivo to potvrđuju, vodeći svoje vlasnike na uzicama češće nego oni njih, a i više kad su slobodni i bez omče. U tome je trik! U eri bežične komunikacije, omče su relacijskog karaktera. Ono što Njima treba, bežični je punjač, još samo da je daljinski.

I novac bez težine i sadržaja, samo ideja i procedura, s bankama kao hramovima i hranom isključivo iz certificiranog supermarketa. Naravno, zakon su procedure, potpomognute zakonodavstvom. Kako i za koga, te kada zakoni važe, više je nego jasno svakome u Sjevernoj Koreji. I ne samo tamo. Pitanje je to pritiska na gumb, odabira procedure odnosno dinamičkog vezanja datoteke iz biblioteke. Hoćete Sistem na svojoj strani? Hvala, on je tu za vas, na žalost ne ako ste identificirani kao greška u sustavu. Onda neka pomogne viša sila, ako može. He he.

Danas svatko zna onu prispodobu o raju i paklu, gdje su Nijemci automehaničari odnosno policajci, respektivno. Gdje su njemački suci, treba pitati rukometaše. Ali ne piše se dobro, pri suočenju s EUropskim zakonodavstvom. Treba shvatiti, ne može se živiti životinjski, i stvarati višak vrijednosti. Više od suparnika, više od onoga što ti sjevernokorejski sustav dozvoljava.

A svi smo mi Sjeverna Koreja, samo nam je to malo teže priznati? Naime, liberalna demokracija toliko je privlačna da je teško uočiti gdje je tu Kafka. Proces međutim treba osjetiti, na vlastitoj koži. A proces čine procedure, koje su po zakonu. Ili nisu. Pitajte Marka Franciškovića. Nemoguće ga je trenutno pitati, istina. Možda tek za petnaest dana, premda znamo odgovor. Iako svi živimo u demokratiji. Ali sigurno će biti moguće, jednog dana u ''demokraciji''.

Primitivna indoktrinacija

Na HRT-u je nedavno prikazana emisija zlokobna naziva: ''Ni da, ni ne''. Zgodno, čovjek bi rekao fifty-fifty, demokratski. Kad tamo, slutnja s početka konzistentno provedena do krajnje konzekvence – patriotizam je loš! Dva tabora, afirmacije i negacije, s po dva člana, i ekspertom-za-ništa(pametno) koji presuđuje, daje povjerenje taboru koji je argumentaciju uvjerljivo – izgubio!

Na stranu što je početno pitanje nonsens, jer autori televizijskog uradka nemaju blage veze o tome što patriotizam znači per se, još manje djeca iz tabora negacije, koji utrpaše u nj ne samo nacionalizam već i primjese šovinizma. Ne možete pogriješiti, pri kraju su se morali spomenuti i ''Srbi''. To je osiguralo pobjedu.

I tako, primitivna indoktrinacija pomalo pronalazi svoj put i do (ne)iskvarene spoznaje adolescenata koji tek što nisu, onako nadahnuto, politički, progovorili. Kao pošteni drugovi, komunisti, nekad u sukobu s trulom buržoazijom a danas s tim odvratnim i zatucanim patriotima.

Vjerovali ili ne, postavljeno pitanje je glasilo: je li patriotizam dobar ili loš? Presudom autoriteta-za-ništa(pametno) pobijedio je tabor negacije, kojemu je spomenuti kontra-ekspert ukazao, dakako, vlastito povjerenje. Eto kako stvari postaju relativne, kada se radi o presudama. A tek kad se počnu tumačiti zakoni!? Onda tek sve postaje zamršeno. Ili neobično lagano, preskoče li se i oni i Sistem i procedure i sve ono ljudsko i pošteno, o čemu se navodno uči – i dalje – u školama.

Sve će to (jedan neimenovani) govor u Parlamentu pozlatiti. Narod, naravno, odavno nitko više ne pita. Osim na izborima, gdje otprilike birate hoćete li jesti manje, ili gore? Gorče, ili još više kiselo? Što nam još treba, u EUropskoj magli koju Kafka nije ni poznavao. Ali ju je predvidio, na način o kojem nije ni sanjati mogao. Historijska transformacija idejnog u materijalno danas se odvija na političko-umjetničkoj razini, digitalnoj, elektroničkoj.

Ekonomija

Transcendiramo stvarnost, pretvarajući oniričko i nezamislivo u čvrsto tlo koje nestaje. Pod našim nogama, pred našim očima. I-ili pod ovrhama, i blokadama računa, i dodjelama basnoslovnih kredita po formalnim OK-procedurama, i zaposlenjima na dodjeli unosnog novca, po od smrtnika zaštićenim procedurama, iz tih izdašnih, EUropskih fondova. Za koje ćemo mi i naša dječica raditi, te koje ćemo, vrlo izdašno, financirati.

Ali, ušli smo u proceduru prekomjernog deficita, koja nije samo za nas, nego i za naše adolescente, našu dječicu, naše unuke. Kamo će nas ti i takvi procesi odvesti? U košmaru već jesmo, čak i ako zaboravimo gdje smo. Kada će početi rasti broj zaposlenih? Kada počme rasti BDP, kažu doktori. I brojni nadriliječnici, iako bi to trebalo biti kažnjivo. Ovisi, gdje se nalazi sud. Bitno je ne uživati Facebook, onda vas možda neće ošamutiti tim teškim drogama, pri zdravoj svijesti. Kao i prije, bez te iščezle, odlutale savjesti. Ponovno, pitajte Marka Franciškovića.

Za kraj, zadnja vijest, breaking news: reče ministar Mirando Mrsić kako treba jačati ekonomija, onda će jačati socijalna demokracija. Dotični je doktor autor doktrine o ovisnosti rasta BDP-a o rastu broja zaposlenih, ili možda tek sljedbenik nekog velikana ekonomske misli. U svakom slučaju, vidljiva je korelacija, i konzistentnost, stava i razmišljanja. Ošamućujuće. Idemo dalje. Nije čudno što imamo ministarstvo zdravlja – zdravstvo odavno nemamo, u raspadu je.

Treba znati očuvati zdravlje. Bez pridruženog mu (?) ministarstva. A doktori su raspršeni, gdje koji. Što po strankama, što po funkcijama. Pitajte Ostojiće, koji to odrađuju. I Franciškovića, naravno. On je i dalje tu, živ (?) i zdrav.

dr. Slaven Šuba

Postanite član

Ako ne želite pasivno promatrati kako poslušnici na vlasti našu Hrvatsku rasprodaju strancima i kako korak po korak ruše politički i gospodarski suverenitet hrvatskog naroda, onda

NAM SE PRIDRUŽITE

Copyright © - Jedino Hrvatska - Klanječka 60, Zagreb 10000 - Hrvatska

Please publish modules in offcanvas position.