U podcastu Željka Markić & Narod.hr gostovao je Tomislav Jonjić, hrvatski odvjetnik, povjesničar, publicist i pravaški političar. Obnašao je dužnost zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Bio je kandidat na hrvatskim predsjedničkim izborima 2024. i zagrebačkim lokalnim izborima 2025. Vodio je postupak revizije presude vlč. Josipu Astalošu, ubijenom od komunističkih vlasti 1945. godine. Jonjić je oštro reagirao na javne istupe povjesničara Hrvoja Klasića na tu temu.
Markić uvodno podsjeća na temu partizanskih i komunističkih zločina jer odnos prema njihovim žrtvama ima izravan učinak kakve slobode mi danas uživamo u Hrvatskoj. Što danas Hrvati moraju trpjeti u svojoj državi i kako se danas krivotvori istina o Drugom svjetskom ratu i o zločinima Titove vojske i komunista, ali i kako se to prenosi na sliku o Domovinskom ratu.
Podsjećamo, “Željka Markić & Narod.hr” novi je podcast nakon dosadašnjeg formata “55 minuta sa Željkom Markić”.
Jonjić: ‘U Njemačkoj ili u Španjolskoj su po zakonu sve presude iz doba diktature poništene’
Jonjić ističe da revizija presude vlč. Josipu Astalošu nije prva takva i da ih je do sada u Hrvatskoj bilo pedesetak.
„Naši su propisi puno restriktivniji od slovenskih i od srpskih, a kamoli od njemačkih i propisa drugih zemalja koje su imale nesreću da potpadnu pod komunističku diktaturu. U nas se revizije, koje su posljedica zloporabe političke moći, događaju u pojedinačnim slučajevima samo onda kad se podnese zahtjev za konkretnog osuđenika. U Njemačkoj ili u Španjolskoj su po zakonu sve presude iz doba diktature poništene”, podsjeća.
O Filipu Lukasu
“Najvažnija je bila revizija presude zagrebačkom nadbiskupu bl. Alojziju Stepincu. Po mom sudu druga po važnost bila je revizija predsjedniku Matice hrvatske Filipu Lukasu. On je suđen u odsutnosti pred komunističkim sudom iako za nikakve zločine nije odgovoran a nije bio ni pripadnik ustaškoga režima. Bio je zagovornik hrvatske države, poznati protivnik i kritičar ustaškog režima. Njegova je presuda revidirana, udruga U ime obitelji je tu sudjelovala. Usprkos tome dogodio se skandal da je sudski oslobođeni Filip Lukas izgubio ulicu u Zagrebu.”, ističe Jonjić.
O optužnici i ‘krimenu’ vlč. Josipa Astaloša
Velečasni Astaloš osuđen je 1. srpnja 1945. godine. Njegova optužnica ima 10-12 točaka i nakon toga je vrlo brzo smaknut. U desetljećima koja su slijedila njemu su na teret stavljane i stvari za koje nije bio ni optužen ni suđen. To su stvari koje doživljavamo i nakon revizije presude. Sada doživljavamo da ga tzv. sveučilišni profesori, tzv. stručnjaci, koji nemaju pojma o činjenicama iz spisa i nakon što je presuda poništena, optužuju za tzv. prekrštavanja pravoslavnih. Time pokazuju da pojma nemaju da katolička crkva priznaje krštenje po pravoslavnom obredu. S druge strane vlč. Astaloš nije bio za to ni optužen ni osuđen. Potpuno se izmišlja njegov krimen“, upozorava Jonjić.
O ulozi sveučilišnog profesora
“Također mu se, za što nije bio optužen ni suđen, stavlja na teret tobožnje rušenje srpske pravoslavne crkve u Dalju. To nema nikakve veze s činjenicama. Ali se zbog opće klime u društvu, koja je kulminirala ljetošnjim koncertom Marka Perkovića Thompsona i koji je uzbunio tzv. ljevicu, krugove koji žale zbog propasti Jugoslavije i sloma komunizma u Europi, pokušava se obezvrijediti to poništenje presude. Pokušava se konstruirati kao da postoji kaznena odgovornost, usprkos poništenju presude. To je ono što smo doživjeli kod Lukasa. Bez obzira što je presuda poništena, njega se tretira kao zločinca. Ista je situacija sad kod vlč. Astaloša. Nakon što je presuda poništena, javlja se sveučilišni profesor s pravnog fakulteta s kojeg sam i ja završio”, ističe.
“To javljanje doživljavam kao osobnu uvredu. Vrijeđa me činjenica da na fakultetu, na kojem sam diplomirao sa solidnim uspjehom, predaju ljudi koji su spremni do te mjere zanemariti elementarne postulate kaznenog prava pa čovjeka koji nije osuđen i dalje proglašavati krivcem. Ljudi koji konstruiraju tezu da je iz dokaznog materijala koji je sadržan u obrazloženju presude iz 1945. godine da proizlazi Astaloševa krivica”, podsjeća.
O komunističkim zloporabama
“Pri tome se zaboravlja da Astaloš nije mogao predložiti ni jednog jedinog svjedoka obrane. Nije mogao ispitivati svjedoke optužbe. Nije imao nikakvih procesnih prava. Sve ono što se tamo lagalo protiv njega, odjednom danas se pretvara u dokaz protiv njega. Usprkos poništenju presude”, upozorava.
“Kad bi se ta logika primjenjivala na moskovske procese, iz 1936., 1937. i 1938. godine, gdje su svjedoci govorili protiv visokih dužnosnika komunističkoga sovjetskoga režima i zapovjednika Crvene armije, povrh toga oni su priznavali za što ih se optuživalo, ispalo bi da su ti ljudi odgovorni za što ih se optuživalo. Kad su posrijedi komunističke zloupotrebe, to se ne će priznati, dok onaj koji je bio zagovornik hrvatske države i bio katolički svećenik, to se načelo krši”, podsjeća.
O ulozi Documente i sličnih udruga
“Potpuno je jasno da se radi o političkoj motivaciji i političkoj instrumentalizaciji toga slučaja. Prije ovog vala preimenovanja ulica, odnosno revizije povijesti u komunističkome jugoslavenskome smjeru, srpska politička većina u Dalju na poticaj Documente i sličnih udruga pokrenula postupak da se preimenuje ulica koja je nakon mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja u Dalju imenovana Astaloševim imenom. To Hrvati, katolici, u Dalju doživljavaju kao silnu uvredu i doživljavaju kao prijetnju. Zanimljivo je da ljudi koji potiču te akcije i koji dolijevaju ulje na vatru tamo gdje ga nema, izazivaju međunacionalne probleme. Njih zapravo ne zanima ni mir ni suživot, zanima ih ideološka dominacija i materijalna prava koja iz toga slijede”, ističe Jonjić.
O 1945. – godini koja se vraća
“Bez obzira na srpsku političku većinu nakon mirne reintegracije u Dalju nije bilo međunacionalnih incidenata. Oni se sada potpuno svjesno provociraju jer se hoće demonstrirati da 1945. nije godina koja je prošla. Već da je godina koja još uvijek traje i koja nikad ne će proći. Mora se potvrditi dominacija koja je bila uspostavljena 1945. godine. U dokaznome materijalu koji smo mi priložili u zahtjevu za reviziju presude nalazi se i dokument Komunističke partije, tadašnjega Okružnog komiteta Komunističke partije Hrvatske. U kojem se unaprijed najavljuju da je radi zadovoljenja srpskoga pučanstva u Istočnoj Slavoniji potrebno osuditi nekoliko zločinaca. Među njima i Josipa Astaloša. Astaloš je osuđen unaprijed, prije nego što je pokrenuta istraga, a kamoli prije nego što je suđen”, ističe Tomislav Jonjić.
Izvor: narod.hr
